Slobodna Dalmacija

Slobodna Dalmacija

Objavljeno 21.07.2014. u 10:18

ISTRAŽIVANJE O RADNIM NAVIKAMA TINEJDŽERA

Naši klinci uglavnom žicaju džeparac

 

Da je u Hrvatskoj uobičajeno da roditelji, kumovi, bake i djedovi gurnu u džep djetetu nešto sitno kuna “da mu se nađe”, pa čak i kada sami jedva rastežu kućni budžet, nije neka novost. Ipak, netom objavljeni rezultati međunarodnog PISA istraživanja o financijskoj pismenosti mladih u dobi od 15 godina, provedenoga prije dvije godine u 18 zemalja svijeta, pokazali su kako to i nije neka osobitost Lijepe naše.

Hrvatska je u tom ispitivanju zauzela skromno 14. mjesto. Čak 85 posto naših petnaestogodišnjaka izjasnilo se kako dobiva novčane darove od prijatelja ili rođaka, ali po tome su ispred nas mladi iz financijski pismenijih Belgije, Estonije, Ruske Federacije ili SAD-a u rangu su s Francuzima i Novozelanđanima.

Međutim, ispitivanje koliko naših petnaestogodišnjaka radi poslije škole, u obiteljskom obrtu, drugim riječima - koliko njih u toj dobi nastoji na neki način zaraditi svoj novac pokazalo je zapanjujuće rezultate: tek nešto više od trećine mladih, oko 35 posto, radi poslije škole. Ironija je što se samo u ovome dijelu možemo uspoređivati s učenicima iz Šangaj-Kine, inače najboljima na svijetu u svim ispitivanim domenama pismenosti PISA istraživanja, i njkih tek 23 posto radi nakon što im je završila nastava.

Ne vole usisavanje, ni peglanje

Osim te dvije, gotovo u svim ostalim ispitivanim zemljama svijeta najveći broj petnaestogodišnjaka marljivo od rane dobi stječe radne navike – u Novom Zelandu poslije škole radi čak 75 posto petnaestogodišnjaka, kao i njih oko 70 posto u Belgiji, Australiji, SAD-u, Češkoj, Slovačkoj, Ruskoj Federacije te susjednoj Sloveniji.

Našim učenicima nije milo ni usisavanje prašine, pranje posuđa ili peglanje: njih 78 posto kaže kako zaradi džeparac bez izvršavanja kućanskih obveza.

Stručnjaci se slažu da naši mladi nisu toliko lijeni koliko je problem sveopći nedostatak financijskog opismenjavanja u obrazovnom sustavu, te društveni, a često i obiteljski kontekst.

– Problem je, dakle, društvena uvjetovanost: nismo promijenili odnos prema radu još iz socijalizma, kada smo imali onu užasnu matricu “Ne mogu me toliko malo platiti koliko mogu malo raditi” – kaže prof. dr. Zlatko Miliša s osječkoga Filozofskog fakulteta. Drugi je problem, kaže, što roditelji djeci od najranije dobi skrivaju muku svoga posla, djeca ne vide kako se dolazi do novca, s kojom mukom i odricanjem, ali zato ga znaju potrošiti na najgluplji način – poput kupnje mobitela.

– U protestantskom svijetu i većini zapadnih zemalja nema tog paternalizma. Kada završiš školu, bilo srednju ili fakultet, nema više roditeljske pomoći. To je završena priča. Problem je što se kod nas u djece ne stvaraju radne navike od najranije dobi, čak nema ni volontiranja – upozorava profesor Miliša.

Posao i zrelost

Da je stjecanje radnih navika, a time i razvoj svijesti o važnosti novca i načinu na koji ga steći, bitan za djecu, slažu se i ekonomistice Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat, osnivačice Hrvatskog instituta za financijsku edukaciju i vodeće stručnjakinje kad je u pitanju tema “novac i djeca”.


Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat

– Sezonski posao u tinejdžerskoj dobi dokaz je zrelosti i spremnosti djeteta za preuzimanje većih odgovornosti. Na taj način testira svoje sposobnosti, daleko od zaštićenog obiteljskog okruženja. U toj dobi prvi samostalno zarađen novac ima posebnu vrijednost – kaže Ana Vrbošić, a Danijela Princi Grgat dodaje:

– Imali novca ili ne, svjesni smo da djecu trebamo čim prije osamostaliti i naučiti ih odgovornosti, jer privatno i poslovno sigurno će biti više situacija u kojima će trebati pokazati da se mogu snaći bez nečije pomoći. Prednost sezonskog rada je i u tome što nakon završene škole možete u životopisu navesti da ste negdje radili. To je veliki plus u očima poslodavca – kaže ona. Obje se slažu da ne treba biti prestrog prema našim učenicima ali financijsku edukaciju stavljaju visoko na listu naših obrazovnih potreba.

– Trebamo se okrenuti budućnosti, analizirati modele koje primjenjuju zemlje koje su uspješnije od nas i pokušati iz takvih primjera složiti “hrvatski model” – poručuju te stručnjakinje. One su autorice programa “Abeceda financija za mlade”, koji je u svibnju verificiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a dobio je i zeleno svjetlo Ministarstva gospodarstva, te bi se preko radionica trebao i na jesen nastaviti provoditi u našim školama. Zato, kratak savjet:

– Svaka financijska odluka sa sobom nosi individualnu odgovornost i kad toga postanemo svjesni, onda se počnemo razumnije odnositi prema novcu. To je nešto što mladi trebaju razumjeti prije nego počnu zarađivati novac – poručuju Vrbošić i Princi Grgat.

MARIJANA CVRTILA

UČENIČKI IZVORI NOVCA:

– novčani darovi od prijatelja ili rođaka – 85 posto

– rad poslije škole ili rad u obiteljskom obrtu – 35 posto

– džeparac za izvršenje kućanskih poslova – 28 posto

– džeparac bez izvršenja kućanskih poslova – 78 posto

– prodaja stvari (na primjer na tržnici ili preko interneta) – ispod 20 posto

ŠTO JE “ABECEDA FINANCIJA ZA MLADE”?

Okosnica programa i radionica “Abeceda financija za mlade” je kućni budžet, koji je temelj za donošenje bilo kakve financijske odluke, ističu Ana Vrbošić i Danijela Princi Grgat. Tako učenici analiziraju troškove kućanstva, procjenjuju koji se troškovi mogu smanjiti/eliminirati i kako uštedjeti dodatan novac.

To su praktične lekcije o štednji, kamatama na štednju, racionalizaciji troškova i određivanju prioriteta. Simulira se kupnja stana i automobila ako obitelj živi u podstanarstvu i slično, pa tako usvajaju važna znanja o kreditima, kamatama i što može utjecati na cijenu kredita.

NAJČEŠĆE ZABLUDE O NOVCU KOJE TREBA ODBACITI:

1. Štedjet ću kad budem imao novca! – ako se redovito izdvajaju i manje svote novca za štednju, na dugi rok, može se kumulirati novac. Štednju ne odgađajte!

2. Kupujem samo kad su sezonske rasprodaje! – pazite da ne kupite stvari koje vam nisu potrebne i potrošite više novca nego u sezoni. U šoping uvijek planski i s popisom!

3. Moram čim prije kupiti stan, ne želim biti u najmu! – prije kupnje stana usporedite cijenu najma s cijenom izvora financiranja kupnje novog stana. Ne zaboravite uzeti u obzir i dodatne troškove vezane uz kupnju stana (kupnja namještaja, opremanje stana, eventualne preinake…). Sve troškove stavite na papir i usporedite s vlastitim mogućnostima.

4. Racionalizacija troškova je jedini način da uskladim svoja primanja i mogućnosti – ne zaboravite razmišljati i o prihodovnoj strani. Od ovoga prebrzo odustajemo misleći da nema šanse za dodatnu zaradu.

5. Da imam puno novca, imao bih financijsku sigurnost – ako imate puno novca, a niste financijski pismeni, i milijunski iznosi mogu se istopiti u kratkom roku. Sjetite se samo vrhunskih sportaša koji su imali milijunske ugovore ili ljudi koji su dobili na lotu, a u kratkom roku proglasili osobni stečaj.