U raljama kamatara

U posljednje vrijeme sve češće čitamo o strašnim iskustvima ljudi koji su se našli u raljama lihvara, ili kako ih u žargonu zovemo „kamatara“. Suosjećamo s njima, žalimo ih i uhvati nas lagana tjeskoba od same pomisli kako je živjeti kad ti netko prijeti da će ti oduzeti krov nad glavom za sitan iznos koji si podigao prije tko zna koliko godina i za koji znaš da si već otplatio nekoliko puta. Još kad je u pitanju bio dug zbog troškova liječenja, to nas još više rastuži. Svaka njihova „usluga“ skupo je plaćena. Njihovi dužnici više ni sami ne znaju koliko su otplatili, a što je najgore ne znaju niti što ih još čeka. Neki pod pritiskom nisu izdržali i digli su ruku na sebe. Takvom dugu nema kraja, jer potpisali su ugovor s vragom.

Dok čitate takve priče, da li ste se zapitali što je moglo uopće te ljude dovesti u situaciju da zaključe kako bi im kamatar mogao pomoći? Mnogi su rekli da nisu dobro pročitali ugovor, da im je isplaćeno puno manje novca nego što su ugovorili, da su zbog dvije neplaćene rate ostali bez krova nad glavom i da ne nabrajamo. Nisam znao ili nisam razumio teško je kasnije dokazati, kad je ugovor već potpisan. Nažalost.

Lihvara je bilo od pamtivijeka i trudit će se opstati na tržištu sve dok god budu imali kome nuditi svoje usluge – očito ih je teško iskorijeniti koliko god se nadležne institucije trudile. Osobe koje su prezadužene ili osobe koje ne uspijevaju financirati svoje ponekad rastuće i nekontrolirane potrošačke navike, najčešće su laka meta kamatara.
I tako dolazimo do odgovora na pitanje: Zbog čega u današnjem postu spominjemo kamatare? Iz jednostavnog razloga jer i o ovoj temi s djecom treba razgovarati. Kad vidimo kakve mogu biti posljedice, definitivno trebamo navrijeme početi raditi na prevenciji.

U talijanskim srednjim školama u razdoblju od 2002. do danas na desetke tisuća srednjoškolaca educirano je o ovoj pojavi kroz program pod nazivom „Danas govorimo o lihvarstvu“. Na radionicama se govorilo o mjerama prevencije, ekvilibriranom, legalnom i racionalnom korištenju novca. Ovakve inicijative su za svaku pohvalu. Društvo nije zatvorilo oči pred ovim problemom, već je poduzelo sve mjere da navrijeme upozori svoje građane na posljedice zaduživanja kod kamatara.

Prevencija je važna, ali trebamo biti svjesni da je u konačnici odluka, a time i odgovornost za svoju odluku na svakom pojedincu.
Starijoj djeci treba skrenuti pažnju, da kad odrastu:

  • u kreditne poslove ulaze isključivo sa provjerenim institucijama
  • prije potpisivanja, ugovore dobro pročitaju i traže pojašnjenja svega što im nije jasno. Sumnjivih klauzula ne smije biti. Naime, nitko vas ne može prisiliti da potpišete ugovor bez da ste ga pročitali i razumjeli. Svojim potpisom preuzimate sve obveze iz ugovora – one su isključivo vaše. Sjetite se samo one stare latinske izreke:
  • Nepoznavanje zakona nikoga ne pravda
  • Nepoznavanje zakona škodi
  • ispričajte im iskustva ljudi koji su se zadužili u kamatara i koje su bile posljedice za njihove i živote njihovih obitelji
  • objasnite im da će zaduživanjem kod kamatara nakratko „riješiti“ svoj problem, a onda su uvući u još veći
  • objasnite kako se za male iznose kredita često traži zalaganje pokretnina ili nekretnina koje višestruko vrijede u odnosu na dug i da tako lako mogu ostati bez imovine
  • takve osobe nude vam iznos koji vam treba brzo i bez ikakve provjere vaše kreditne povijesti ili primanja, važno je da imate nekretninu iz koje se „lako“ mogu naplatiti na vašu prvu neurednost

Mnogi od ljudi koji su završili u raljama kamatara i kad bi mogli vratiti vrijeme unatrag pitanje je da li bi ponovili ovo iskustvo i zaključili da im se u najtežem trenutku, kad im je novac najviše trebao, pojavio spasitelj – kamatar.