Jeste li žrtve mentalnog računovodstva?

Zamislite situaciju, nalazite se u dućanu s cipelama. Za oko su vam zapele prekrasne cipele po cijeni od 470 kuna. Prijateljica vas upozorava da je vidjela iste takve u drugom dućanu po 399 kuna. Dućan je udaljen 20 minuta hoda od ovog u kojem ste upravo sada. Naravno jurite tamo. A sada druga situacija, kupujete TV. Sviđa vam se jedan po cijeni od 2.990 kuna, ista ona prijateljica je vidjela, naravno isti takav TV, u drugom trgovačkom centru (udaljen je 15 minuta automobilom) po cijeni 2.919 kuna. Nećkate se.

Tako bi postupila većina ljudi (čak njih 68%). Iznenađujuće, a u oba primjera radi se o istoj svoti novca koji bi ste uštedjeli, 71 kunu.

Mentalno računovodstvo

Navedeni primjeri spadaju u domenu tzv. mentalnog računovodstva. Ljudi u pojedinim slučajevima različito reagiraju. Iako bi u oba slučaja kupnjom u drugom jeftinijem dućanu uštedjeli 71 kunu, nećkamo se jer u prvom slučaju štedimo 15%, a u drugom jedva 3%.

Zbog mentalnog računovodstva ljudi se drugačije ponašaju kada koriste kreditne kartice, a drugačije kada koriste gotovinu. Učili su nas da je tzv. plastični novac (kartice) zapravo lažni novac, što je krivo, ali trik je uspio. I dalje trošimo više i lakše koristeći karticu nego gotovinu. Pitanje je, kako će se ljudi ponašati kada „plastični novac“ bude jedino sredstvo plaćanja, a znamo da su neke zemlje najavile ukidanje „tradicionalnog“ novca?

Također se drugačije prema novcu odnosimo ovisno kako smo do njega došli, npr. kada se radi o zarađenom novcu, dva puta ga prevrnemo u ruci prije nego što ga potrošimo, ali kada istu tu svotu dobijemo (poklon, loto i sl.) uglavnom se novac troši na „gluposti“.

Kako riješiti problem mentalnog računovodstva?

  • Shvatite da je i kreditna kartica novac, ako to ne možete koristite uglavnom gotovinu
  • Zapamtite novac je novac,  1.500 kuna više za kupnju automobila je isto kao i 1.500 kuna više za kupnju madraca.
  • Vođenje evidencije kupnje je ključ uspjeha. Sjetite se koliko ste novca bacili u vjetar kupujući razne časopise (koje ste tek prelistali), slatkiše, djeci razne sličice za albume…
  • Bez obzira što vaš um kaže, ali znajte novac je novac. Pitanje: što bi ste više voljeli 1 milijun kuna na ruke ili jednu lipu koja se udvostručuje svaki dan kroz 30 dana?

Dobiven novac drugačije doživljavamo nego zarađen.

 

I za kraj jedna priča.

Priča je stara, radnja se odvija u vrijeme kada su obitelji u kuću umjesto štednjaka imali kamin. 

 

Živjeli su tako otac, majka i sin. Sin je završio školovanje i bilo je vrijeme da počne s radom, ali nekako mu se baš i nije dalo. Otac je bio uporan i našao je sinu posao. Pošto je otac na posao odlazio prije sina, prije odlaska ga je probudio i dao mu je posljednje upute. Pri doručku, sin je nagovorio majku da ne ide na posao i da mu ona dade novac u visini jedne nadnice, kako bi ocu mogao dokazati da je išao raditi. 

Kada se otac vratio, sin mu radosno pruži nadnicu koji je taj dan „zaradio“.Otac šutke uzme novac i baci ga u kamin. Sin ga u čudu pogleda i pomisli kako je stari prolupao, ali ne reče ništa. 

Sutra ujutro priča se ponovila. Sin je ostao kod kuće, majka mu je dala novac za navodnu nadnicu. 

Kada je otac došao kući, sin mu je pružio „zaradu“, a on ju je opet bacio u kamin. Vatra je i ovaj put progutala majčin novac. Treće jutro majka je sinu rekla da više nema novca i da je vrijeme da ipak krene na posao. 

Sin je otišao i kući se vratio sa svojom prvom zaradom koja je bila daleko manja nego što je prethodnih dana dobivao od majke. Kao i prethodnih dana mladić ocu pruži ovaj put stvarno zarađenu nadnicu, koji novac ponovo baci u kamin. Bez obzira na vatru u kaminu, sin kao strijela potrči prema njemu i izvadi bačen novac.

Tada mu otac reče: „Tek ti sada vjerujem da si ovaj novac sam zaradio!“